Čovjekova riječ nedvojbeno posjeduje stvaralačku moć, ali se vrlo često čini da doseg i učinak te moći nisu primjereno reflektirani u znanstvenim raspravama unutar humanističke znanosti. To je problem na koji ova knjiga ukazuje, a koji je do sada uglavnom neobrađen u znanstvenoj literaturi. S ciljem da se ponudi jasan pogled na pitanje stvaranja jezične i izvanjezične stvarnosti, ponajprije se pojašnjava u kojoj mjeri uopće možemo spoznati stvarnost pomoću znanstvenih razinama jezičnog opisa i na temelju odabranih jezičnih teorija. Slijedi analiza stvaralačke moći riječi iz biblijske perspektive kako bi se odredile značajke ljudskog i Božanskog stvaranja. Kroz dva biblijska opisa (Post 1-2) iščitava se stvaralačka moć Božje riječi: Bog stvara i čovjeka ulazeći s njim u potpunu komunikaciju. Sila čovjeka i njegovo stvaralaštvo potaknuto je Božjom zapovijedi, ali i pozivom na suradnju. Ispod analize filološko-jezikoslovnog i teološkog dijela knjige opis je čovjekova identiteta kao a) govornika koji pomoću jezika može su-stvarati određene aspekte stvarnosti, b) Božjeg stvorenja kojemu je dan jezik kako bi mogao djelovati u svijetu, ali čiji su ciljevi i mogućnosti stvaranja ograničeni jer je kroz grijeh došlo do prekida saveza kojeg je Bog sklopio s njime.