Ova monografija analizira književne priloge
objavljene u dalmatinskoj periodici na
talijanskom jeziku u razdoblju od 1889. do
1919. godine, posvećene Tommaseu i njegovu
spomeniku podignutom u šibenskom gradskom
parku 1896. godine. U spomenutim novinskim
člancima spomenik ima ulogu metajezika,
drugostupanjskog semiološkog sustava iz kojeg
izrasta mit i kojega treba promatrati unutar
konteksta dviju dalmatinskih semiosfera od
kojih prva počiva na tomazeovskom konceptu
dalmatinske nacije, dok je druga nadahnuta
buđenjem hrvatskog i talijanskog nacionalnog
osjećaja.