Ova zbirka poezije nastavak je eksperimenta
započetog u Španjolskoj, u Kataloniji, koji se
uspješno izvodi već dvanaest godina. Zamisao
je sljedeća: pozvati dvoje pjesnika iz jedne
zemlje/jezika, sazvati probrani tim pjesnika i
prevoditelja i omogućiti im da u izolaciji i
domaćem okruženju zajednički prevode izbor
iz opusa pozvanih pjesnika.
Eksperiment je sada prvi put prenesen izvan
katalonskih granica. Na Pašman su pozvani
pjesnici Francesc Parcerisas i Laia Martinez i
Lopez, predstavnici sasma različitih poetika,
generacija, svjetova, objedinjeni, svak u svojoj
raskošnoj osebujnosti, tek domovinom
pjesnikâ: svojim jezikom. Kao
prevoditelji/posredovatelji na otoku i na kopnu
s njima su bili Pau Sanchis Ferrer, profesor
katalonske književnosti na Sveučilištu u Zadru,
Roser Soler Piera, lektorica katalonskog jezika
na istoj instituciji, Nikola Vuletić, također
predavač na tom fakultetu, Pau Bori i Sanz,
katalonski lektor u Beogradu („Pau
beogradski“); Tonko Maroević, uza sve ostalo
autor antologije katalonskog pjesništva kao i
komentara da smo se ondje „popašmanili“;
pjesnici Dorta Jagić, Antonija Novaković i
Dinko Telećan te sadašnje i bivše studentice
katalonskoga jezika u Zadru Marija Džaja,
Maja Lemaić i Vedrana Lovrinović.
Translatirani eksperiment iz prepjevavanja,
prema općem dojmu sudionika, više je nego
uspio. (iz Proslova)