Knjiga kronološki prati stanje u talijanskim državama i
pokrajinama prije početka Francuske revolucije kroz
pokušaje apsolutističkih vladara da prosvjetiteljskim
mjerama reformiraju državnu upravu, gospodarstvo, a
čak djelomično i društvo u cilju stvaranja administrativne
monarhije. Talijanski su vladari tijekom druge polovice 18.
stoljeća, uz pomoć tada vrhunskih činovnika i
intelektualaca, pokušavali nadvladati talijansko
zaostajanje za zapadnom Europom, a korijene tog stanja
nalazimo još od kraja 16. stoljeća, što se produbljivalo sve
do početka 18. stoljeća. Reforme su imale samo djelomični
uspjeh, a čitav se reformski hod prekinuo izbijanjem
Francuske revolucije što je izazvalo strah vladajućih elita
od socijalnog prevrata. Knjiga završava talijanskim
osvajanjem Rima 1870. godine iz ruku papinske vlasti.