Temeljni je zadatak ove knjige pokušaj
istraživanja na koji se način i u kojoj mjeri
tekstovi još uvijek čitateljstvu intrigantnog i
aktualnog Daniila Harmsa (pravim imenom
Daniil Ivanovič Juvačov, rus. Juvačëv, 1905-
1942) suodnose s prošlim referencijskim
okvirom, kanonskim tekstovima ruskog
realizma – slavne, hvaljene i cijenjene
književnosti 19. stoljeća. Harms, pripadnik
posljednje avangardne skupine, grupe Oberiu
iz trećeg, kasnog avangardnog razdoblja,
bliske europskom nadrealizmu i dadaizmu,
svojim oblicima poriče, preispituje i nanovo
vrednuje čitav ustroj klasične ruske
književnosti koja u tradicionalnoj kulturnoj
hijerarhiji predstavlja neprikosnoven vrhunac,
uživajući u gotovo mitskom, nedodirljivom
statusu.