U djelu se daje pregled doprinosa hrvatskih ribara svjetskom ribarstvu, posebno u
pogledu inovacija sredstava i tehnika lova na različite morske organizme. Riječ je o
ostvarenjima koja su osmišljena i prakticirana na Jadranu, ali i na svim svjetskim
oceanima zahvaljujući činjenici da su mnogi ribari iz hrvatskih otočnih i obalnih
kopnenih naselja iselili i u iseljeništvu se širom svijeta nastavili baviti onim što su
najbolje znali. Pritom su postigli značajne uspjehe, obogaćujući svoje nove domovine
novim znanjima i konkretno pridonoseći ribarstvu kao važnoj gospodarskoj aktivnosti
koja se umnogome odražava i u različitim oblicima materijalne i nematerijalne
maritimne kulturne baštine. Argumentacija i analiza zasnivaju se na postojećoj literaturi
te na terenskim istraživanjima koja su uključila usmene razgovore s hrvatskim ribarima
provedene u mnogim iseljeničkim odredištima od SAD-a i Kanade do Južne Amerike i
Australije.