Djelo proučava Tiberijeve portrete s prostora provincije Ilirik (kasnije Dalmacija). Čitatelji se najprije upoznaju s problematikom portretne tipologije drugoga po redu rimskoga vladara (kolokvijalno cara) Tiberija, Augustova nasljednika. Riječ je o šest tipova portreta koji se u literaturi različito nazivaju, a različito im se interpretiraju i razlozi uvođenja.
Zatim se ilirički primjerci portreta analiziraju u dva glavna medija likovne umjetnosti: statuarnoj plastici i sitnoj umjetnosti. Prva kategorija obuhvaća dvije cjeline. U prvoj su tri spomenika s preživjelim portretima: kip iz Nina, glava iz Omiša (kojoj je recentno pridružen fragment baze kipa) i problematična glava s Lapada u Dubrovniku. U drugoj su tri akefalna kipa u oklopu atributirana Tiberiju: izvanredni kip iz Salone (u privatnom vlasništvu u SAD), kip iz Isse (u Arheološkome muzeju u Zagrebu). Drugu kategoriju čine prikazi u sitnoj umjetnosti, tj. na vojničkim odlikovanjima. Tu skupinu nalaza predstavljaju tri falere i jedan prikaz u kamenu: falera iz legijskog tabora Burnum, dvije iz Tilurija i prikaz na nadgrobnoj steli iz Arheološkog muzeja u Zadru. Zaključne napomene uz uobičajeni diskurs dopunjuje kao zasebno poglavlje o svim drugim lokalitetima koji su pouzdano morali udomljavati Tiberijeve kipove, koji nisu sačuvani (Brinje, Osor, Skradin, Salona).