U knjizi se istražuju prijevodi i recepcija talijanske književnosti u Hrvatskoj u posljednjih trideset godina, odnosno od samostalnosti Republike Hrvatske 1991. godine pa sve do 2020. Nakon uvodnog pružanja tematskog, metodološkog i teorijskog okvira, zasnovanog na spoznajama iz područja recepcije i sociologije prevođenja, te sažetog povijesnog pregleda recepcije talijanske književnosti u nas, knjiga se u svojoj srži bavi pitanjem književnih praksi i cirkulacije književnosti u zadanim sociokulturnim okvirima i dotiče se pitanja što se od talijanske književnosti prevodi na području Hrvatske, tko objavljuje, tko prevodi, što se čita i, konačno, kako se može kvalificirati njezina recepcija. S tim je ciljem izrađena bibliografska baza prijevoda u spomenutom razdoblju te je provedeno istraživanje koje je obuhvatilo prevoditelje, izdavače, knjižničare, autore znanstvenih i stručnih radova iz područja talijanske književnosti te hrvatske pisce. Njihovi su odgovori analizirani i stavljeni u odgovarajući kontekst, imajući na umu i njihovu povezanost unutar teorijskog koncepta, odnosno podudarnost s književnim polisistemom, kanonom svjetske književnosti i položajem prevedene književnosti.