Na primjerima natpisa iz Salone i akvilejskog kruga
razgraničena su dva oblika oslobođeničkih kolegija:
seviri i seviri Augustales. Posljednji su cultores,
aktivni sudionici carskog kulta, koji dolaze iz redova
salonitanskih plutokratskih obitelji (Turanii, Clodii,
Vetii, Albucii...). Dokazuje se povezanost augustala s
metroačkim kognacijama u kontekstu julijevskoklaudijevske ideologije carske moći. Nakon 12. g. pr.
Kr., kada August postaje pontifex maximus, ključne
osobe u širenju carskog kulta u Italiji i provincijama,
pa tako i u Saloni, jesu carski amici: seviri Augustales
podrijetlom iz familiae Caesaris, vitezovi carske
administracije, a nakon 14. godine 1. st. i senatori u
lobističkoj organizaciji sodales Augustales.