Hrvatski dječji roman, bez obzira što je
jedna od najistraživanijih vrsta dječje
književnosti te vrlo složen poetički
problem, postavlja uvijek iznova različite
mogućnosti iščitavanja i usustavljivanja.
Vođeni spoznajom o nepostojanju
ujednačenog terminološkog kao i
klasifikacijskog instrumentarija vezanog uz
njegovu interpretaciju i podjelu, autori su
ovu knjigu usmjerili na jedan njegov
segment, točnije, na realistički romaneskni
korpus dvadesetih godina prošlog stoljeća,
uvažavajući pritom spoznaju o prožimanju
društvene, u odabranom vremenskom
presjeku izmijenjene, i književne stvarnosti
na koju se prethodna višestruko projicira.