Autor pomorsku baštinu otoka Hvara problematizira
u njezinoj ukorijenjenosti i kontinuitetu trajanja
(prapovijest, grčke kolonizacije, rimske Pharije,
kasne antike, Venecije, Austrije), ponajprije kao
međuodnos otočnih stanovnika s morem i
pomorstvom. Donosi preglednu sliku referentnih
točaka kroz različita povijesna razdoblja, kao
nasljeđe kumulativnog slijeda do središnjeg fokusa
rada na 19. stoljeće koje ujedno odražava
iskustvenost otočnog stanovništva u njegovom
egzistencijalnom kontekstu i općim procesima.
Ovim djelom otok Hvar postaje historiografski
vidljiv kao jedno od povijesnih pomorskih
središta na hrvatskoj obali tako što donosi
lokalne/mikrohistorijske razine otoka Hvara s
obzirom na identitet i pomorsku baštinu.